sri lip 06, 2012 1:07 pm by 
Najzastupljenija religija na području Europe je kršćanstvo dok ostale religije kao: islam, hinduizam, budizam i judaizam postoje, ali u puno manjem obujmu.
Pored tih vjera postoje grupacije u nekim zapadnim zemljama Europe koji se deklariraju kao agnostici i ateisti .(O tome i više na drugoj temi).
Islam- monoteistička svjetska religija utemeljena je u Arabiji u VII. stoljeću. Utemeljio ju je Muhamed, a njezini sljedbenici nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam znači religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko uređenje zajednice po islamskim zakonima).
Hinduizam-je drevna azijska religija čiji početci sežu iz razdoblja od 16. do 15. stoljeća prije Krista, koja je započela svoj razvoj u Indiji, gdje je i danas glavna religija.
Indijci, međutim, radije govore o vječnom učenju i zakonu (sanātana dharma), jer je naglasak na načinu života više nego na načinu mišljenja.
Hinduizam nema ni osnivača ni proroka.
Nema određenu crkvenu ili institucionalnu strukturu, ni strogo određen credo.
Hinduizam je čvrsto isprepleten s predajom o zemlji Indiji, njezinim društvenim sustavom i poviješću.
Neki smatraju da je hinduizam »savez kultova i običaja, kolaž ideja i duhovnih težnji«.
Moglo bi se postaviti pitanje radi li se o jednoj vjeri ili više vjera, jer hinduizam obuhvaća mnogo različitih vjerovanja i tumačenja:
većina hindusa vjeruje u Boga na ovaj ili onaj način; pojedini hindus može štovati jednog boga, nekoliko njih ili nijednog
neki hindusi vjeruju da poštovanje svih živih bića zahtijeva da budu vegetarijanci; drugi će žrtvovati životinje za vrijeme hramskih svečanosti neki obožavaju Šivu, neki Višnu ili njegove inkarnacije; drugi pak štuju božice
stanovnici jednog sela nemaju isto središte vjere, koje će ujediniti seljake i na drugom mjestu
Reinkarnacija:
Ipak, za hinduizam je karakteristična vjera u nizove utjelovljenja, seobe duša ili reinkarnacije i u tome je značajna razlika pored svih velikih bliskoistočnih jednobožačkih religija koje čovjekov život vide kao jednokratan, premda na neki način vječan, događaj u kojem je naglasak na moralnim odlukama u skladu s Božjim zapovijedima te na njihovoj konačnoj prosudbi nakon smrti.
Hindus misli o toku života kroz mnoge egzistencije.
To se skriva iza pojma samsara, koji označava tijek života od rođenja do smrti, zatim do ponovnog rođenja – životni ciklus.
Povezan s pojmom samsare jest i pojam karme.
Karma doslovno znači »djelo« ili »djelatnost«, a zapravo označava zasluge, krivnje te posljedice čovjekovih djelovanja u jednom životu.
U kojem će se sljedećem utjelovljenju duša naći ovisi o njenoj karmi.
Hindusi vjeruju da se karma prikuplja i raste, te prenosi kroz mnoga utjelovljenja.
Neki smatraju da se posljedice ranijih djela ipak daju popraviti pokajanjima i obredima, »odrađivanjem« kroz nagrade i kazne, te da se na kraju može postići mokša ili »oslobođenje« od cijelog lanca samsare i to kroz odustajanje i odbacivanje od svjetovnih žudnji i želja, oslobađanje od neprekidnog kotača ponovnog rađanja.
Budizam-je religija bez boga.
Osnovan je u VI. stoljeću pr. Kr. u sjevernoj Indiji; osnovao ga je Siddharta Gautama, za kojeg se većina stručnjaka slaže da je živio od 563. do 483. pr. Kr. Ono što se zna o Gautaminom životnom putu i učenju sačuvano je u drevnim zapisima theravada budizma napisanima 400 godina nakon njegove smrti na “pali” jeziku.
Siddharta Gautama bio je sin bogatog radže koji je vladao malom kraljevinom u podnožju Himalaje, današnji Nepal.
Njegovom je ocu prorokovano da će mu sin postati ili veliki vladar ili prosjak, lutalica i beskućnik.
Otada ga je otac pokušavao zaštititi od svih nevolja ovoga svijeta.
Gautama je odgajan u prekrasnim palačama, poučavan je znanosti i umjetnosti, a oženio je i mladu kneginju imenom Gopa koja mu je rodila i sina.
Dok mu je sin odrastao Gautamu je počeo uznemiravati problem boli i patnje, pa je unatoč nagovorima oca napustio toplinu i udobnost doma i pobjegao u samoću.
Na ulici je susreo četiri različita čovjeka: starca u posljednjem stupnju senilnosti, čovjeka pogođena bolešću, truplo koje su nosili na spaljivanje i na kraju, zadovoljnog redovnika koji je putovao svijetom s prosjačkom zdjelom, odjeven u jednostavnu žutu haljinu, ali je ipak zračio radošću i mirom.
Gautama je proveo mnogo godina u asketizmu izgladnjujući se gotovo do smrti, ali je prosvjetljenje postigao tek kad se odrekao tog puta.
Prosvjetljenje je pronašao tek ispod “Drva prosvjetljenja” pod kojim je živio u meditaciji.
Tada je postao Buddha (prosvijetljeni) i spoznao je podrijetlo patnje i boli.
Svoja je iskustva i spoznaje zapisao u knjizi “Četiri plemenite istine” na kojoj se zasniva budizam.
Pored tih vjera postoje grupacije u nekim zapadnim zemljama Europe koji se deklariraju kao agnostici i ateisti .(O tome i više na drugoj temi).
Islam- monoteistička svjetska religija utemeljena je u Arabiji u VII. stoljeću. Utemeljio ju je Muhamed, a njezini sljedbenici nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam znači religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko uređenje zajednice po islamskim zakonima).
Hinduizam-je drevna azijska religija čiji početci sežu iz razdoblja od 16. do 15. stoljeća prije Krista, koja je započela svoj razvoj u Indiji, gdje je i danas glavna religija.
Indijci, međutim, radije govore o vječnom učenju i zakonu (sanātana dharma), jer je naglasak na načinu života više nego na načinu mišljenja.
Hinduizam nema ni osnivača ni proroka.
Nema određenu crkvenu ili institucionalnu strukturu, ni strogo određen credo.
Hinduizam je čvrsto isprepleten s predajom o zemlji Indiji, njezinim društvenim sustavom i poviješću.
Neki smatraju da je hinduizam »savez kultova i običaja, kolaž ideja i duhovnih težnji«.
Moglo bi se postaviti pitanje radi li se o jednoj vjeri ili više vjera, jer hinduizam obuhvaća mnogo različitih vjerovanja i tumačenja:
većina hindusa vjeruje u Boga na ovaj ili onaj način; pojedini hindus može štovati jednog boga, nekoliko njih ili nijednog
neki hindusi vjeruju da poštovanje svih živih bića zahtijeva da budu vegetarijanci; drugi će žrtvovati životinje za vrijeme hramskih svečanosti neki obožavaju Šivu, neki Višnu ili njegove inkarnacije; drugi pak štuju božice
stanovnici jednog sela nemaju isto središte vjere, koje će ujediniti seljake i na drugom mjestu
Reinkarnacija:
Ipak, za hinduizam je karakteristična vjera u nizove utjelovljenja, seobe duša ili reinkarnacije i u tome je značajna razlika pored svih velikih bliskoistočnih jednobožačkih religija koje čovjekov život vide kao jednokratan, premda na neki način vječan, događaj u kojem je naglasak na moralnim odlukama u skladu s Božjim zapovijedima te na njihovoj konačnoj prosudbi nakon smrti.
Hindus misli o toku života kroz mnoge egzistencije.
To se skriva iza pojma samsara, koji označava tijek života od rođenja do smrti, zatim do ponovnog rođenja – životni ciklus.
Povezan s pojmom samsare jest i pojam karme.
Karma doslovno znači »djelo« ili »djelatnost«, a zapravo označava zasluge, krivnje te posljedice čovjekovih djelovanja u jednom životu.
U kojem će se sljedećem utjelovljenju duša naći ovisi o njenoj karmi.
Hindusi vjeruju da se karma prikuplja i raste, te prenosi kroz mnoga utjelovljenja.
Neki smatraju da se posljedice ranijih djela ipak daju popraviti pokajanjima i obredima, »odrađivanjem« kroz nagrade i kazne, te da se na kraju može postići mokša ili »oslobođenje« od cijelog lanca samsare i to kroz odustajanje i odbacivanje od svjetovnih žudnji i želja, oslobađanje od neprekidnog kotača ponovnog rađanja.
Budizam-je religija bez boga.
Osnovan je u VI. stoljeću pr. Kr. u sjevernoj Indiji; osnovao ga je Siddharta Gautama, za kojeg se većina stručnjaka slaže da je živio od 563. do 483. pr. Kr. Ono što se zna o Gautaminom životnom putu i učenju sačuvano je u drevnim zapisima theravada budizma napisanima 400 godina nakon njegove smrti na “pali” jeziku.
Siddharta Gautama bio je sin bogatog radže koji je vladao malom kraljevinom u podnožju Himalaje, današnji Nepal.
Njegovom je ocu prorokovano da će mu sin postati ili veliki vladar ili prosjak, lutalica i beskućnik.
Otada ga je otac pokušavao zaštititi od svih nevolja ovoga svijeta.
Gautama je odgajan u prekrasnim palačama, poučavan je znanosti i umjetnosti, a oženio je i mladu kneginju imenom Gopa koja mu je rodila i sina.
Dok mu je sin odrastao Gautamu je počeo uznemiravati problem boli i patnje, pa je unatoč nagovorima oca napustio toplinu i udobnost doma i pobjegao u samoću.
Na ulici je susreo četiri različita čovjeka: starca u posljednjem stupnju senilnosti, čovjeka pogođena bolešću, truplo koje su nosili na spaljivanje i na kraju, zadovoljnog redovnika koji je putovao svijetom s prosjačkom zdjelom, odjeven u jednostavnu žutu haljinu, ali je ipak zračio radošću i mirom.
Gautama je proveo mnogo godina u asketizmu izgladnjujući se gotovo do smrti, ali je prosvjetljenje postigao tek kad se odrekao tog puta.
Prosvjetljenje je pronašao tek ispod “Drva prosvjetljenja” pod kojim je živio u meditaciji.
Tada je postao Buddha (prosvijetljeni) i spoznao je podrijetlo patnje i boli.
Svoja je iskustva i spoznaje zapisao u knjizi “Četiri plemenite istine” na kojoj se zasniva budizam.
Zadnja promjena: Blue; sri lis 19, 2011 11:00 am; ukupno mijenjano 1 put.