Papa-test, Papa-razmaz, test po Papanicolauu illi VCE- (vagina-cerviks-endometrij) obrisak je brza, jednostavna i neinvazivna medicinska pretraga kojom se uzima obrisak rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice, a u prvom redu služi za rano otkrivanje karcinoma vrata maternice i promjena koje mu prethode. Papa-testom mogu se otkriti i upalne promjene, a u nekim slučajevima i točno identificirati uzročnici upale. U kliničku praksu uveden je pedesetih godina prošlog stoljeća, a uveo ga je američki liječnik grčkog podrijetla Papanicolau po kojem je test i dobio ime.
Kome je namijenjen
Test je najbolje provesti 10 do 20 dan od prvog dana zadnje menstruacije, a nikako za vrijeme krvarenja.
Svaka žena koja je postala seksualno aktivna ili navršila 18 godina trebala bi obaviti Papa-test i to jednom godišnje, kontinuirano tijekom cijelog života.
Takvim provođenjem Papa-testa smanjuje se rizik umiranja od raka vrata maternice za 90%.
Test je najbolje provesti 10 do 20 dan od prvog dana zadnje menstruacije, a nikako za vrijeme krvarenja jer će u takvim slučajevima eritrociti prekriti epitelne stanice koje se testiraju i onemogućiti postavljanje ispravne dijagnoze.
Dva do tri dana prije odlaska na testiranje ne bi trebalo koristiti vaginalne lijekove, kreme, pjene, pudere ili kupke, a također jedan do dva dana prije testa ne bi trebalo imati seksualne odnose.
Sve nabrojeno može utjecati na interpretaciju testa i onemogućiti otkrivanje abnormalnih stanica.
Općenito o testu
Papa-test je potpuno bezbolan, a izvodi ga ginekolog dok žena leži na ginekološkom stolu. Uvođenjem spekuluma u rodnicu ginekolog prikazuje vrat maternice te drvenom spatulom i drvenim štapićem omotanim vatom uzima obrisak sa stražnjeg svoda rodnice, rodničkog dijela vrata maternice te iz kanala vrata maternice. Obrisak se s drvene spatule i štapića prenosi na stakalce koje se uranja u alkohol radi fiksiranja (očuvanja) stanica te se boji specijalnom metodom kako bi se uzete stanice mogle mikroskopski analizirati.
Papa-test, kao i svi drugi testovi, nije apsolutno nepogrešiv i u nekim slučajevima može biti „lažno negativan" ili „lažno pozitivan". Kada se u Papa-testu ne otkriju postojeće abnormalne stanice tada se za test kaže da je „lažno negativan", a kada se u testu otkriju abnormalne stanice, a koje to u biti nisu onda se za test kaže da je „lažno pozitivan". Da bi se izbjegli lažno pozitivni i negativni rezultati potrebno se držati prethodno navedenih uputstava o ponašanju prije Papa-testiranja, a samo uzimanje Papa-testa kao i njegovu interpretaciju trebaju provoditi iskusni i visokokvalificirani liječnici ginekolozi i citolozi.
Čak i u slučajevima kada su zadovoljeni svi prethodni uvjeti postoji mogućnost pogreške u interpretaciji nalaza ili test može biti neadekvatan za interpretaciju.
Najčešći uzroci pogrešaka u interpretaciji testa ili neadekvatnosti testa za interpretaciju nastaju kao posljedica: neadekvatnog uzimanje stanica za analizu, premalog broja stanica u razmazu, prenošenja stanica na stakalce u više nivoa, neadekvatne fiksacije (očuvanja) i bojanja stanica što može dovesti do promjena na stanicama koje onda mogu nalikovati abnormalnim stanicama, uzimanje testa u vrijeme menstruacije ili u slučajevima jake upale kada eritrociti i upalne stanice mogu prekriti abnormalne stanice. Bez obzira na navedene moguće pogreške točnost Papa-testa iznosi 75 do 80%, a u kombinaciji s kolposkopijom i histološkom
analizom točnost mu se penje na 95%.
U slučajevima kada je Papa-nalaz abnormalan ne treba odmah pomišljati na karcinom jer stanice mogu biti abnormalne, a da još uvijek nisu karcinomske.
Nalaz Papa-testa može biti:
uredan
bez nalaz abnormalnih stanica, ali uz upalne promjene te eventualno vidljive i prepoznatljive uzročnike
abnormalan nalaz
U slučaju urednog Papa-nalaza preporuča se, kao što je već rečeno, Papa-test ponavljati jednom godišnje.
U slučajevima kada se u Papa-nalazu nalaze upalne promjene potrebno je provesti liječenje te ponoviti Papa-nalaz nakon završenog liječenja. Osim upalnih promjena Papa-nalazom mogu se ponekada prepoznati i specifični uzročnici upale. Najčešće se kao uzročnici upale nalaze: Leptotrix vaginalis, Gardnerella vaginalis, Trichomonas vaginalis, Chlamydia trachomatis i različite gljivice (npr. Candida i Actinomyces) te tzv. „miješana flora". „Miješana flora" je naziv za nakupine kokoidno-štapićastih bakterija, koje nije moguće detaljnije definirati. Nalaz Bacillusa vaginalisa (Döderleinov bacil) ne predstavlja patološki nalaz jer je ta bakterija dio prirodne vaginalne flore.
Papa-testom mogu se uočiti i promjene na stanicama vrata maternice koje upućuju na infekciju virusima HSV (virus herpesa simpleksa) ili HPV (humani papilomavirus).
Posebno je značajna infekcija HPV-om koji se smatra jednim od glavnih uzročnika pojave karcinoma vrata maternice, a u Papa-razmazu se očituje nalazom karakterističnih stanica koje se nazivaju koilociti.
HPV je česta spolno prenosiva bolest, pogotovo u mlađih žena i žena s više seksualnih partnera.
Do 60% seksualno aktivnih žena mogu biti nosioci virusa bez simptoma.
U slučajevima infekcije virusom HPV potrebno je provesti liječenje te tipizaciju HPV-a.
Tipizacijom HPV-a može se odrediti da li virus spada u skupinu virusa visokog rizika te je time i rizik za nastanak karcinoma vrata maternice veći.
U slučajevima kada je Papa-nalaz abnormalan ne treba odmah pomišljati na karcinom jer stanice mogu biti abnormalne, a da još uvijek nisu karcinomske.
Također valja upamtiti da abnormalna stanja ne postaju uvijek zloćudna, iako u takvim stanjima postoji povećana vjerojatnost za pojavu karcinoma te stoga osobe s takvim nalazom zahtijevaju daljnje praćenje i/ili obradu.
Kome je namijenjen
Test je najbolje provesti 10 do 20 dan od prvog dana zadnje menstruacije, a nikako za vrijeme krvarenja.
Svaka žena koja je postala seksualno aktivna ili navršila 18 godina trebala bi obaviti Papa-test i to jednom godišnje, kontinuirano tijekom cijelog života.
Takvim provođenjem Papa-testa smanjuje se rizik umiranja od raka vrata maternice za 90%.
Test je najbolje provesti 10 do 20 dan od prvog dana zadnje menstruacije, a nikako za vrijeme krvarenja jer će u takvim slučajevima eritrociti prekriti epitelne stanice koje se testiraju i onemogućiti postavljanje ispravne dijagnoze.
Dva do tri dana prije odlaska na testiranje ne bi trebalo koristiti vaginalne lijekove, kreme, pjene, pudere ili kupke, a također jedan do dva dana prije testa ne bi trebalo imati seksualne odnose.
Sve nabrojeno može utjecati na interpretaciju testa i onemogućiti otkrivanje abnormalnih stanica.
Općenito o testu
Papa-test je potpuno bezbolan, a izvodi ga ginekolog dok žena leži na ginekološkom stolu. Uvođenjem spekuluma u rodnicu ginekolog prikazuje vrat maternice te drvenom spatulom i drvenim štapićem omotanim vatom uzima obrisak sa stražnjeg svoda rodnice, rodničkog dijela vrata maternice te iz kanala vrata maternice. Obrisak se s drvene spatule i štapića prenosi na stakalce koje se uranja u alkohol radi fiksiranja (očuvanja) stanica te se boji specijalnom metodom kako bi se uzete stanice mogle mikroskopski analizirati.
Papa-test, kao i svi drugi testovi, nije apsolutno nepogrešiv i u nekim slučajevima može biti „lažno negativan" ili „lažno pozitivan". Kada se u Papa-testu ne otkriju postojeće abnormalne stanice tada se za test kaže da je „lažno negativan", a kada se u testu otkriju abnormalne stanice, a koje to u biti nisu onda se za test kaže da je „lažno pozitivan". Da bi se izbjegli lažno pozitivni i negativni rezultati potrebno se držati prethodno navedenih uputstava o ponašanju prije Papa-testiranja, a samo uzimanje Papa-testa kao i njegovu interpretaciju trebaju provoditi iskusni i visokokvalificirani liječnici ginekolozi i citolozi.
Čak i u slučajevima kada su zadovoljeni svi prethodni uvjeti postoji mogućnost pogreške u interpretaciji nalaza ili test može biti neadekvatan za interpretaciju.
Najčešći uzroci pogrešaka u interpretaciji testa ili neadekvatnosti testa za interpretaciju nastaju kao posljedica: neadekvatnog uzimanje stanica za analizu, premalog broja stanica u razmazu, prenošenja stanica na stakalce u više nivoa, neadekvatne fiksacije (očuvanja) i bojanja stanica što može dovesti do promjena na stanicama koje onda mogu nalikovati abnormalnim stanicama, uzimanje testa u vrijeme menstruacije ili u slučajevima jake upale kada eritrociti i upalne stanice mogu prekriti abnormalne stanice. Bez obzira na navedene moguće pogreške točnost Papa-testa iznosi 75 do 80%, a u kombinaciji s kolposkopijom i histološkom
analizom točnost mu se penje na 95%.
U slučajevima kada je Papa-nalaz abnormalan ne treba odmah pomišljati na karcinom jer stanice mogu biti abnormalne, a da još uvijek nisu karcinomske.
Nalaz Papa-testa može biti:
uredan
bez nalaz abnormalnih stanica, ali uz upalne promjene te eventualno vidljive i prepoznatljive uzročnike
abnormalan nalaz
U slučaju urednog Papa-nalaza preporuča se, kao što je već rečeno, Papa-test ponavljati jednom godišnje.
U slučajevima kada se u Papa-nalazu nalaze upalne promjene potrebno je provesti liječenje te ponoviti Papa-nalaz nakon završenog liječenja. Osim upalnih promjena Papa-nalazom mogu se ponekada prepoznati i specifični uzročnici upale. Najčešće se kao uzročnici upale nalaze: Leptotrix vaginalis, Gardnerella vaginalis, Trichomonas vaginalis, Chlamydia trachomatis i različite gljivice (npr. Candida i Actinomyces) te tzv. „miješana flora". „Miješana flora" je naziv za nakupine kokoidno-štapićastih bakterija, koje nije moguće detaljnije definirati. Nalaz Bacillusa vaginalisa (Döderleinov bacil) ne predstavlja patološki nalaz jer je ta bakterija dio prirodne vaginalne flore.
Papa-testom mogu se uočiti i promjene na stanicama vrata maternice koje upućuju na infekciju virusima HSV (virus herpesa simpleksa) ili HPV (humani papilomavirus).
Posebno je značajna infekcija HPV-om koji se smatra jednim od glavnih uzročnika pojave karcinoma vrata maternice, a u Papa-razmazu se očituje nalazom karakterističnih stanica koje se nazivaju koilociti.
HPV je česta spolno prenosiva bolest, pogotovo u mlađih žena i žena s više seksualnih partnera.
Do 60% seksualno aktivnih žena mogu biti nosioci virusa bez simptoma.
U slučajevima infekcije virusom HPV potrebno je provesti liječenje te tipizaciju HPV-a.
Tipizacijom HPV-a može se odrediti da li virus spada u skupinu virusa visokog rizika te je time i rizik za nastanak karcinoma vrata maternice veći.
U slučajevima kada je Papa-nalaz abnormalan ne treba odmah pomišljati na karcinom jer stanice mogu biti abnormalne, a da još uvijek nisu karcinomske.
Također valja upamtiti da abnormalna stanja ne postaju uvijek zloćudna, iako u takvim stanjima postoji povećana vjerojatnost za pojavu karcinoma te stoga osobe s takvim nalazom zahtijevaju daljnje praćenje i/ili obradu.